Palijativna nega je termin koji se jednostavno definiše ali često je teško razumeti njenovo puno značenje i smisao. Ovo uglavnom shvatimo kada smo prinuđeni da članu porodice ili roditeljima obezbedimo ovakvu vrstu nege.
Sam pojam podrazumeva olakšavanje simptoma i podizanje kvaliteta života pacijentu koji boluje od neizlečive bolesti. U praksi su to najčešće maligne bolesti u terminalnom stadijumu, ali se srećemo i sa drugim bolestima, pre svega sa progresivnim neurološkim oboljenjima.
Imajući u vidu posebnu delikatnost grupe pacijenata kojoj je namenjena, jasno je da zahteva ne samo multidisciplinarni pristup, već i odgovarajuće stručno znanje i iskustvo. Medicinski aspekat je prva karika u lancu. Čime se stvara baza za najbolji mogući kvalitet života u datim okolnostima. Psihološka podrška i mogućnost da se svi strahovi i brige podele sa stručnim licem jednako je važna.
Palijativna nega u domu za stare
Obolevanje od maligne bolesti u poznim godinama, često ne ostavlja za sobom mogućnost za adekvatno lečenje. Radikalni hirurški tretman u tom slučaju ne može da se sprovede. U zavisnosti od vrste maligniteta postoji mogućnost hemoterapije ili zračne terapije. Kada se sve terapijske mogućnosti iscrpe, pacijent se otpušta sa preporukama za dalji tretman. Taj tretman se svodi na prvom mestu na ublažavanje simptoma, koje budući razvoj bolesti nosi sa sobom. U tom momentu postaje neophodna palijativna nega.
Tako je jedna od najčešćih indikacija za smeštaj u dom za stare. Pored demencije i potrebe za rehabilitacijom, upravo potreba za palijativnim zbrinjavanjem pacijenta.
Prvi korak – upoznavanje sa prirodom bolesti i procena simptoma
Pre samog prijema na palijativnu negu u domu za stare Nana, lekari se upoznaju sa medicinskom dokumentacijom. Neophodno je upoznati se sa prirodom bolesti i njenim stadijumom, kako bi što bolje znali šta nas može očekivati u toku njenog daljeg razvoja. Na taj način spremno čekamo komplikacije i simptome koji se u budućnosti mogu javiti, dok istovremeno ulazimo u borbu sa već postojećim tegobama.
Nakon prijema korisnika u ustanovu, uzimaju se heteroanamnestički podaci od članova porodice vezani za tegobe, njihov intenzitet i dužinu trajanja, kao i za psihičko stanje i raspoloženje pacijenta. Upoznajemo se sa navikama pacijenta, njegovim očekivanjima i odnosom prema sopstvenoj bolesti.
U ličnom razgovoru sa pacijentom stičemo uvid u njegov subjektivni doživljaj celokupne situacije, procenjujemo opšte stanje i psihički status.
U prvi pregled pacijenta je uključeno nekoliko lekara, a cilj je da se objektivno utvrdi stanje pacijenta, vrsta i stepen težine njegovih tegoba, da se odredi način terapijskog tretmana, kao i da se definiše terapija budućih potencijalnih tegoba za koje postoji verovatnoća da će se u toku progresije bolesti javiti.
Kontrola simptoma bolesti
U palijativnom tretmanu jednako je važno otkloniti sve fizičke tegobe koliko i brigu, strah i psihičku patnju pacijenta.
Simptomi sa kojima se borimo su različiti i zavise od vrste i prirode bolesti, ali posebno mogu biti dratmatični jaki bolovi i osećaj gušenja. Mučnina, nagon na povraćanje, krvarenje, malaksalost – takođe prate veliki broj poodmaklih stadijuma bolesti. Na raspolaganju su nam različiti lekovi i procedure kojima ih suzbijamo – zavisno od neposrednog uzroka.
Ne sme se zanemariti ni aspekat opšteg stanja pacijenta. Bitno je da se fizička aktivnost koliko god je moguće održava. Bilo da je to šetnja od makar nekoliko koraka, ili sedenje umesto ležanja. Svaka aktivnost deluje blagotvorno na psihu i celokupni doživljaj bolesti. Zato je značajan rad sa fizioterapeutom koji čak i u stanju potpune nepokretnosti može da sprovodi pasivne vežbe u krevetu ili masažu.
Bolest u ovoj fazi gotovo uvek prati depresija, često uz anksioznost. Svakodnevna komunikacija sa socijalnim radnikom i konsultacije sa neuropsihijatrom omogućavaju da se i lekovima i razgovorom duševna patnja olakša.
Ishrana je često otežana zbog problema sa gutanjem pa smo prinuđeni da koristimo različite nutritivne preparate, da plasiramo nazogastričnu sondu pacijentu ili da sprovodimo rehidrataciju putem infuzija.
U fazi potpunog inaktiviteta i ležanja u postelji posebno je važna antidekubitalna nega.
Palijativna nega je timski rad
Samo zajednički uz lekare, fizioterapeuta i socijalnog radnika, uz svakodnevnu pažnju i posvećenost medicinskih sestara rezultat može biti zadovoljavajući.
Članovi porodice sa emocionalnom podrškom koju pružaju, ipak su na prvom mestu ovog tima.
Dr. Vladimir Ćurčić
Palijativna nega u Srbiji
U momentu kada je osobi o kojoj brinemo postavljena dijagnoza maligne bolesti u terminalnom stadijumu, emocionalna reakcija često je izuzetno jaka, na rubu panike ili očaja, i sprečava nas dugo vremena da racionalno pristupimo problemu. Strah od neizvesnosti i briga, da li će i koliko, draga nam osoba patiti, koliko dugo će živeti i kakav će to kvalitet života biti – članove porodice često u potpunosti inhibira i ostavilja zatečenim. Palijativna nega onkoloških bolesnika u svom konceptu naglašava koliko emocionalna podrška porodice zauzima važnu psihološku ulogu. Zato je bitno da članovi porodice budu maksimalno fokusirani i upoznati sa svim problemima koji potencijalno vrebaju, i koracima koje treba preduzeti. Zatražite pomoć.
Palijativna nega u Beogradu
U Beogradu, gradu sa najvećim brojem stanovnika kod nas, samim tim i najvećim apsolutnim brojem obolelih od malignih bolesti, postoji mogućnost zbrinjavanja pacijenta u njihovom domu, preko patronažne službe nadležnog doma zdravlja. Najčešće pacijenti kod kojih je postavljena dijagnoza uznapredovale bolesti dobijaju izveštaj onkološkog konzilijuma sa peporukom i lekovima za palijativno lečenje. Na osnovu toga lekar i medicinska sestra u patronaži mogu da sprovedu niz terapijskih procedura kojima se simptomi obolelog drže pod kontrolom. Ukoliko pacijent u toku svoje bolesti nije bio predstavljen onkološkom konzilijumu, moguće je od strane izabranog lekara dobiti odgovarajući uput.
Palijativno lečenje
Pored sistema državnog zdravstva, postoje organizacije koje besplatno pružaju negu i zdravstvene savete pacijentima kojima je potrebno palijativno lečenje unutar njihovog doma. Veliki broj privatnih ordinacija i medicinskih sistema pruža mogućnost kućnih poseta u okviru kojih se može tretirati pogoršanje prisutnih ili novonastali simptomi bolesti. Na ovaj način veliki broj pacijenata biva uspešno zbrinut unutar svog doma. Za određeni broj pacijenata kućna palijativna nega i palijativno lečenje ne predstavljaju odgovarajuće rešenje, bilo zbog težine toka koji poprima bolest, bilo zbog nemogućnosti članova porodice da se adekvatno staraju o njima.
Palijativno zbrinjavanje
Koliko god bio težak momenat u kojem treba doneti odluku o stacionarnom lečenju uz palijativno zbrinjavanje pacijenta, ipak je u interesu pacijenta i porodice da se taj momenat na vreme prepozna. Državni zdravstveni sistem pruža ograničene mogućnosti kada je u pitanju palijativna nega onkoloških pacijenata u terminalnoj fazi. Prijemi u bolnicu uglavom su rezervisani za kratkotrajno zbrinjavanje urgentnih stanja koja se u toku bolesti mogu javiti, nakon čega se ubrzo pacijent otpušta kući. Palijativna nega u Beogradu, u stacionarnim ustanovama predstavljena je privatnim bolnicama i domovima za stare, kada je reč o gerijatrijskim pacijentima.
Određene privatne bolnice su profilisane za tretman onkoloških pacijenata i pružaju standardne bolničke usluge namenjene ovoj grupi pacijenata. Broj neophodnih bolničkih dana određuje zdravstveno stanje samog pacijenta. Kada je reč o malignim bolestima u gerijatrijskoj populaciji veliki broj domova za stare pruža uslugu nege. Pre nego što se odlučite za neki od njih jako je važno znati koji tačno spektar usluga može biti pružen u konkretnom domu i da li je to ono što na adekvatan način izlazi u susret potrebama korisnika. Zajednički, uz konsultaciju sa lekarom, treba sagledati koliki stepen nege je neophodan i koliko dugo palijativno zbrinjavanje treba da traje, pre donošenja odluke o izboru stacionarne ustanove. Pogledajte ponude za zbrinjavanje vaših najmilijih ovde.
Palijativna nega i palijativno zbrinjavanje – cene
Svakako da cena često i značajno određuje mogućnosti da palijativna nega bude pružena na adekvatan način. Cene bolničkog dana u privatnim bolnicama kreću se u proseku od 12000 – 15000 dinara. Cene u domovima za stare koji pružaju palijativnu negu su različite i zavise od vrste smeštaja i stepena nege koju je moguće dobiti, a kreću se u rasponu od 400 – 1200 eura na mesečnom nivou. Svakako da bi trebalo da prvi korak bude konsultacija sa lekarom koji je u potpunosti upoznat sa zdravstvenim stanjem pacijenta. Za smeštaj zatražite preporuku ili dozvolite nekoj od ustanova koje ste kontaktirali da zadobije Vaše poverenje.
Pročitajte i proceduru za prijem u Dom za stare Nana.